Rođen u Rogatici, Žižović je gradio igračku karijeru prepoznatljivu po borbenosti, inteligenciji na terenu i liderskim osobinama. Dubok pečat ostavio je nastupajući za klubove poput Radnika iz Bijeljine, Zrinjskog iz Mostara, banjalučkog Borca i Tirane, dok je bio i reprezentativac Bosne i Hercegovine.
Nakon završetka igračke karijere, podjednako posvećeno i autoritativno vodio je timove pored aut-linije. Kao strateg predvodio je Radnik, Zrinjski, Slobodu iz Tuzle, Al-Kholod u Saudijskoj Arabiji, makedonski Škupi, kao i Borac iz Banjaluke, sa kojim je bilježio zapažene rezultate na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Njegov rad krasili su disciplina, energija i izuzetno razumijevanje fudbalske igre.
Njegovim odlaskom fudbalska zajednica izgubila je ne samo velikog profesionalca, već i čovjeka koga su poštovali saigrači, rivali, saradnici i navijači. Uspomena na njegov sportski put i doprinos fudbalu ostaje trajno sačuvana, piše Mondo.
Žižović je preminuo 3. novembra 2025. godine, nakon što mu je pozlilo u Lučanima na meču domaće Mladosti i Radničkog 1923 iz Kragujevca, na čijoj klupi je sjedio. On se srušio pored terena, Hitna pomoć je ekspresno reagovala, ukazala mu pomoć i odvezla ga u bolnicu. Nažalost, Žižović je uprkos svemu preminuo.
U njegovu čast ove godine odigran je prvi Memorijal "Mladen Žižović", koji bi trebalo da preraste u tradiciju. Do trofeja su stigli fudbaleri Borca, koji su u finalu na penale savladali novosadsku Vojvodinu.
D.L